Spartana ili Twin Peaks?
Mogao sam i malo prije napisati ovaj cijeli tekst, ali sam čekao da se svi dojmovi slegnu pa da mogu sve napisati kako treba. Za one koji nisu bili informirani te možda nisu u mjesec i pola dana uspjeli podmiriti startninu, u Novskoj se po treći put održala utrka NovskaRUN koje je posebna po tome što ruta utrke dobrim svojim dijelom prolazi kroz šumu.
Prošle godine sam slučajno saznao za ovu utrku i na prvu se zaljubio u rutu. Kako sam ove godine već imao prilike više puta otrčati kraću 8k “Run the Woods” rutu, na nagovor Josipa i Filipa ove godine sam prijavio dužu 16k rutu po imenu “Spartana”. Zbog vremenskih uvjeta koji su bile u subotu naziv staze je u potpunosti odgovarao. A što reći o vremenu? Osim da je neposredno prije i za vrijeme utrke padala kiša koja na sreću nije nimalo utjecala na dobru atmosferu. Putem do Novske sam se ipak nadam da neće biti kiše te da će biti slično kao i prošle godine. Ali nema veze jer usprkos lošem vremenu mislim da su svi uživali u ovoj utrci.
Moram priznati da sam čudan što se tiče utrka. Volim ići na utrke i cijelu tu atmosferu, ali neposredno prije utrke me uhvati neki osjećaj da mi se ništa ne da. Ne da mi se trčati i najrađe bi sjeo i samo pio kavu ili pivo. No usprkos tome još nisam kasnio na start. Lagao bih kada bi rekao da sam na utrku došao nespreman. Taman sam završio sa svojim ljetnim pripremama. Tako da sam za utrku bio (recimo) spreman. Ono što sam svakako pogriješio je u izboru tenisica za trčanje. Zapravo nisam niti imao previše izbora, jer sam jedino sa sobom imao Adidas Ultra Boost. Iako su tenisice idealne za cestu, za šumi nisu, barem ne za šumu kada pada kiša i ima puno blata. Zbog toga sam i završio do koljena u blatu. Dogodine ne trčim bez trail tenisica.
Nadam se da se nitko nije nakon ovog opisa uplašio, jer obje rute utrke su stvarno prekrasne i posebne. Usprkos toj nesretnoj kiši, mogu reći da sam stvarno uživao u svim ljepotama šume. No najviše me dojmio dio između osmog i devetog kilometara. Nađeš se okružen osušenim borovima i imaš osjećaj kao da si dospio u seriju Twin Peaks. Ako će biti prilike, definitivno ću ovdje morati napraviti neko slikanje — i to u svim godišnjim dobima. Niti za ostale dijelove staze ne mogu reći da me nisu dojmili. Uvijek imaš nešto zanimljivo za vidjeti. Po završetku utrke sam čuo da su se neki uspjeli izgubiti. Ne znam gdje su gledali, jer sve je bilo jasno označeno. Samo si trebao pratiti smajliće.
Smajlić po smajlić i nađeš se opet na cesti. Dijeli te još nekih dva kilometra do završetka utrke. Kako se kiša smirivala, ubrzao sam do kraja da skinem sa sebe mokru i blatnu odjeću. Naravno da ovdje nije bio završetak utrku i da je tek onda počinjalo ono što valjda svi trkači vole — druženje uz hranu i pivo. Moram pohvalite organizatore jer su osim velikih količina hladnog piva imali i jako dobru hranu! Meso i povrće koje je ekspresno nestajalo sa svačijih tanjura. Žao mi je što nisam posjetio i popratni sajam. Priznajem da mi se zbog kiše nije dalo istraživati. Možda dogodine neću biti tako lijen pa ću obići sve štandove. Jedino za što nisam bio lijen je masaža listova poslije utrke koja mi je dobro došla kao valjda tisuću šamara jednoj budali.
Sve u svemu, rezime bi bio da se vidimo i dogodine u još većem broju!
